Ovo je roman o hrabroj ženi koja sedamdesetih godina obavljavljajući svoj posao sanitarne inspekcije dolazi u sukob sa predpostavljenim i narodom u okruženju. Ovdje autorka opisuje i kordunaški pejzaž sa karakteristikama mentaliteta ljudi koje život nikad nije milovao, koji su odolijevali vjekovnim nevoljama pa nose u sebi prkos i inat, a opet im zacakli suza radosnica kada čuju toplu ljudsku riječ ili dožive nešto lijepo.
Veći broj čitalaca, pogotovo onih porijeklom sa Korduna, Banije i Like, će prepoznati sebe, svoje rođake, poznanike u knjizi, muke i nevolje, nepravde i nastojanje da se od njih otrgnu jer su naše nevolje slična jedna drugoj i da su rijetki pojedinci koji mogu predati zaboravu vrijeme i događaje iz svog zavičaja. Ponekad je hrabrost čak o tome i progovoriti. Ovo djelo je ilustracija humanosti i humanitaraca koji često nailaze na nehuman odnos prema njima, ali najveće priznanje je istaknuto odnosom naroda Korduna prema Sanitarki u kojoj su, pored njene strogoće, dosljednosti i pedantnosti, prepoznali Čovjeka, a ne kobru.
Iz recenzije književnika, profesora NIKOLE KORICE