{"id":1022,"date":"2023-01-30T17:56:51","date_gmt":"2023-01-30T16:56:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.kajganic.ch\/?p=1022"},"modified":"2024-09-17T17:45:45","modified_gmt":"2024-09-17T16:45:45","slug":"kad-suza-kane","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.kajganic.ch\/?p=1022","title":{"rendered":"Kad suza kane"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Kad suza kane<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

NIJE SUZA KANULA TEK TAKO <\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

U pozivu pisca postoji jedna strana, li\u010dna i stvarala\u010dka, koja \u0107e uvek biti slobodna \u2013 predmet isklju\u010divo pi\u0161\u010devih sklonosti, njegovog porekla i razvitka i njegovog odnosa prema svetu promenljivih pojava. Druga strana pripada op\u0161toj dru\u0161tvenoj i kulturnoj aktivnosti zajednice u kojoj pisac \u017eivi i radi.  (Ivo Andri\u0107)<\/em><\/strong><\/p>\n

Knjigom \u201cKad suza kane\u201d, autorka Milka Kajgani\u0107 nam se obra\u0107a vrlo ve\u0161to kao i u prethodnih pet knjiga. Sve su razli\u010dite a isto ih spaja \u2013 ljubav, sudbina i briga za \u010dovjeka. Autorka \u017eivi sve ove \u017eivote i ta\u010dno se osje\u0107a ta urodjena crta i potreba za dobrotom na jedan na\u010din, a na drugi na\u010din \u2013 podsje\u0107a da je \u017eivot sazdan i od ne\u010deg \u0161to je suprotnost dobroti. I jednu i drugu situaciju, ljudi \u010dine. I jedno i drugo je vrlo znala\u010dki opisano u svakoj noveli.<\/p>\n

Naravno, suze su neizbje\u017ene i kad tuga oblak tame spusti, i kad radost zlatnim zrakom zasija. Jednom re\u010dju, suze su bezglasni govor i nesre\u0107e i sre\u0107e,  jer \u017eivot je i jedno i drugo. Najve\u0107a tuga je roditeljska koja se nosi sve dok roditelj \u017eivi. To se vidi u novelama: \u201cKre\u010dana\u201d i \u201cProslava Osmog marta\u201d. Nasuprot tome, najljep\u0161e suze roditeljske jesu suze radosnice. Njima se radujemo i mi, \u010ditaju\u0107i novele: \u201cBez kompasa\u201d, \u201cPogled u ogledalo\u201d, \u201cUsvojenje\u201d, \u201cIznenadna svjetlost\u201d.<\/p>\n

Dobrota je ne\u0161to \u0161to krasi ljude i \u010dini ih Bogu bli\u017eima, jer Bog je ljubav. Sve ovo, spisateljica Milka Kajgani\u0107 je na vrlo ljep na\u010din opisala u novelama: \u201cMedine suze\u201d, \u201cNasljednik\u201d, \u201cVukovarska bol\u201d, \u201cZaledjene suze\u201d.<\/p>\n

Mr\u017enja i netrpeljivost prema drugima koji su na neki na\u010din druga\u010diji, \u010desto je model pona\u0161anja djece u \u010dijoj je porodici takvo razmi\u0161ljanje. Vidimo to u noveli \u201cSol u o\u010dima\u201d.<\/p>\n

Takodje i nasilje u porodici je ne\u0161to \u0161to ostavlja trag na one koji nasilje trpe. Ne rijetko, nasilje vodi u tragediju \u2013 novela \u201cNasilnik\u201d. Odgovornost je vrlo bitan segment u \u017eivotu. U suprotnom, zbog povr\u0161nosti jednih, neprilike imaju drugi. Milka to jasno iznosi u novelama: \u201cSveti Duh\u201d i \u201cPogre\u0161na dijagnoza\u201d. \u0160ta je \u017eivot, a \u0161ta smrt? To pitanje svatko postavi bar jednom. No, i u najte\u017eim de\u0161avanjima svjedoci smo da \u017eivot pobjedjuje, a ne smrt. To je opisano u noveli \u201cSre\u0107a u nesre\u0107i\u201d. Takodje i djelo koje \u010dovjek za sobom ostavi, \u010dini ga besmrtnim. Da je tako, pro\u010ditajmo novelu \u201cUmro je pjesnik\u201d.<\/p>\n

Prva re\u010denica je tu, na hartiji, sama iz sebe nikla, jasna i neizmenljiva. Ali tu gde treba da dodje druga \u2013 beli se praznina. Ja stojim pred tom pustinjom, zbunjen i izgubljen. Kao da nikad niko pre mene nije pisao ovim jezikom, i sad ja treba da poka\u017eem \u0161ta umem i mogu.   (Ivo Andri\u0107)<\/em><\/strong><\/p>\n

Spisateljica Milka Kajgani\u0107 je i ovom knjigom pokazala \u0161ta umije i mo\u017ee, ali ne sasvim. Zato je s nestrpljenjem \u010dekam sa novim javljanjem, jer ona to zaista i umije i mo\u017ee. Ona je tip pisca koji ne miruje i koji sebi za svaku narednu knjigu postavlja slo\u017eeniji zadatak.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Cirih, 27.04.2017. god.
\nRecenzent: Sava Gaji\u0107 Ivi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t

..odlomak iz knjige\u2026<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Danas je veoma zna\u010dajan dan mislio je Horst dok je sjedio na kau\u010du i prelistavao dnevne novine, a njegova Helga je pripremila ve\u010deru sa svije\u0107om i \u010da\u0161ama za vino, njemu za ro\u0111endan. Sat je otkucao sedam sati i tog devetog novembra hiljadudevetstotinaosamdeset i devete godine bilo je jako mra\u010dno. Smra\u010dilo se ve\u0107 oko \u010detiri popodne kad su Horst i Helga zavr\u0161avali\u00a0 svoj radni dan.<\/p>

Taman su podigli \u010da\u0161e da sa rujnim vinom po\u017eele jo\u0161 puno ovakvih ro\u0111endana, kad se za\u010du neka buka koja je dolazila izvana. Horst se nagnu nad prozor i pod uli\u010dnom rasvjetom razazna ljude sa pijucima u rukama kako lupaju zid. Cigla je letjela unaokolo, a tu se ve\u0107 okupila svjetina koja je uzvikivala neke parole \u0161to ih tamna ve\u010de ne raspozna. Onda su nagrnuli i studenti i tiskali se do zida kako bi uhvatili komad cigle koju su sa du\u017enom pa\u017enjom privili sebi na prsa.<\/p>

Sa pristojne udaljenosti dobaci neznancima da se \u010duvaju policije, a oni ga pozva\u0161e da si\u0111e dolje i pomogne ru\u0161iti zid.<\/p>

Da, zid, dobro je \u010duo. Taj Berlinski kojeg su podigli hiljadudevetstotina\u0161estdeset i prve godine kada je on imao dvadeset godina. Oti\u0161ao je na posao i kad se vratio, vi\u0161e njegova ulica nije bila kao prije. U nepreglednoj du\u017eini nikao je visok zid kojeg su saveznici podigli i tako razvojili njega i njegovu majku gospo\u0111u Roth koju su svi znali u kvartu. Berlin pamti dan kada su sa ruskog fronta dovezli smrznute vojnike Wehrmachta koji nisu izdr\u017eali ruske niske temperature u blokadi Lenjingrada. Pri\u010da se da su se mladi vojnici smrznuli na temperaturi od minus pedeset i sedam stupnjeva ispod nule. Tako smrznute pokupili su i utovarili u kamione. Tijela su bila toliko zale\u0111ena da se putem nisu ni odmrznula i tako su ih unijeli u kov\u010dege.<\/p>

I gospo\u0111a Roth je do\u0161la sa svoje dvoje djece, starije k\u0107erke Gaby i mla\u0111eg sin Horsta, da prisustvuje sahrani uz vojni\u010dke zvuke kora\u010dnica i pogledom na zastavu Tre\u0107eg Rajha koja je prekrivala sve i jedan kov\u010deg. Umrli su bez metka, ruska zima je desetkovala sna\u017ene njema\u010dke trupe.<\/p>

Zid je podijelio i imovinu gospo\u0111e Roth. Na Zapadu ostao je je njen veliki stan sa mansardom kojeg je dala sinu Horstu da tu gradi svoje gnijezdo, a ona se sa k\u0107erkom Gaby preselila u drugu zgradu, na nekih tristotine metara udaljen od prvog, u Isto\u010dni dio Berlina. Porodica bi preko no\u0107i podijenjena. Pucao je pogled iz stana sa zapadne strane na zgradu u kojoj je sada \u017eivjela majka i k\u0107i, ali se nisu mogli raspoznati zbog \u0161irine ceste i drve\u0107a kojeg su tu posadili. Jedina komunikacija bila je po\u0161ta. Pisalo se decenijama, pisma su putovala najmanje mjesec dana te tri stotine metara. U isti grad, ali drugi kvart, u drugu dr\u017eavu\u00a0 koju zid stvori. Znao je Horst, \u00a0kao menad\u017eer \u00a0njema\u010dkog auto diva, da majci i sestri ubaci i po koju nov\u010danicu njema\u010dke marke. Pisma su stizala otvorena, samo slova na po\u017eutjelom papiru. Da su tu bile i marke, saznavale su iz teksta gdje ih Horst obavije\u0161tava o bitnijim doga\u0111ajima iz svojeg \u017eivota. Znao je da Stazi otvara po\u0161tu, a nije bio ni ubje\u0111en da je i on, sa ove Zapadne strane, pod prismotrom tajnih slu\u017ebi.<\/p>

Gaby je bar jednom mjese\u010dno pisala bratu \u0161krtim rije\u010dima, malo re\u010denica i malo slova. Da je dobro, majka isto, da se udala, da je porodila dvoje djece koja rastu i u vrti\u0107 idu.<\/p>

Horst je bio druga\u010diji. Pisao je majci \u0161ta se sve de\u0161ava u ulici, tko se s kim \u017eeni, tko se porodio, tko umro i obavezno da li je sahranjen na Waldfriedhofu gdje je le\u017eao i njegov otac. Ni rije\u010di o politici ni o vremenu. Ako spomene zimu i snijeg, majka \u0107e zaplakati i njene suze pogodit \u0107e i njega, sjetit \u0107e se oca kojeg nije upamtio, a to su boli koje nosi sa sobom. Htio je Horst pisati majci kako je upoznao Helgu koja radi u Burdi kao dizajner. Visoka kao on, pametna i razumna djevojka koja je pristala na brak. Vjen\u010danje je obavljeno samo uz prisustvo naju\u017eih prijatelja. Zapo\u010deli su zajedni\u010dki \u017eivot predano rade\u0107i i \u010duvaju\u0107i svaku zara\u0111enu marku\u00a0 za \u017eelje da obi\u0111u svijet. Paris, London, New York i ispisane razglednice da im stignu, da u toj izolaciji DDR-a sebi predo\u010de sliku drugog svijeta kojeg one nikada ne\u0107e vidjeti.<\/p>

Metar po metar i zid razdvajanja polako nestaje. Masa ljudi na ulicama, tu su i mnogobrojne kamere, sve se snima, veselje. I ljudi\u00a0 sa druge strane zida su pri\u0161li. Posmatraju \u0161ta to vide, da je to ne\u0161to nestvarno. Kad ugleda\u0161e velike slike ruskog predsjednika Gorba\u010dova, pojuri\u0161e preko ostataka zida do gomile. Tu se grli, pjeva, uzvikuje njema\u010dkom narodu da sada budu jedinstvo.<\/p>

Tek se sada Horst odva\u017ei da si\u0111u i krenu u masu. Ljubili se i grlili sa nepoznatim ljudima, a onda uze\u0161e i njih dvoje komade cigle pa pohita\u0161e do broja trideset i \u0161est. Vrata stana gospo\u0111e Roth se otvori\u0161e. Ugledao je sijedu \u017eenu\u00a0 sa borama na licu kroz koje prepozna ostarjeli lik svoje majke. I ona se zagleda u plavokosog neznanca i prepla\u0161eno izusti kroz \u0161apat da je zidovi ne \u010duju:<\/p>

\u2013 Sine, moj sine, odkud ti?<\/p>

\u2013 Zid je pao, pao majko! Zar vi ni\u0161ta ne znate?<\/p>

\u2013 Nau\u010dili smo sine, da ne vidimo \u0161to vidimo, da ne \u010dujemo \u0161ta se jasno izgovara.<\/p>

\u2013 Ovo je moja Helga. Daj me pusti da u\u0111emo, da vidim Gaby i djecu.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0Tu se grli, ljubi, veselje oko stola pod kojeg se podvuko\u0161e mali Meieri. Gaby \u017euri da iznese hladno pivo, da klizi kroz osu\u0161eno grlo da se ovaj doga\u0111aj ba\u0161 proslavi.<\/p>

\u2013 Stigla je sloboda, sloboda, sada \u0107emo biti ujedinjeni, mo\u0107i \u0107emo se vi\u0111ati svaki dan, putovati i do Bonna i Frankfurta \u2013 vi\u010du\u0107i re\u010de Gaby.<\/p>

\u2013 I dalje po svijetu, kao i mi, kao i nas dvoje \u2013 vi\u010de i Horst.<\/p>

\u2013 Sjednite djeco, da vodimo razgovor o \u017eivotu, o Zidu i na\u0161im podjelama\u2013 vi\u0161e zapovijedni\u010dki re\u010de gospo\u0111a Roth.<\/p>

\u2013 Mi svi radimo, imamo za \u017eivot, za sport, za auto kojeg kupimo. Djeca idu na logovoranje, ovdje se razvija kolektivni duh dru\u0161tva\u2013 pojasni \u017eivot Nijemaca gospodin Meier.<\/p>

\u2013 Pa koliko zara\u0111ujete vas dvoje?\u2013 upita Horst zeta.<\/p>

\u2013 Nas dvoje imamo osamstotina maraka, na\u0161ih isto\u010dnih. I majka ima penziju koja redovito sti\u017ee.<\/p>

\u2013 O Bo\u017ee mili, kako sa tako malo novaca izlazite na kraj mjeseca?<\/p>

\u2013 \u0160ta, da li ti zara\u0111uje\u0161 vi\u0161e?<\/p>

\u2013 Mi zara\u0111ujemo skoro pet hiljada na\u0161ih pravih maraka. Na\u0161a valuta je jedna od mo\u0107nijih u svijetu, eto na berzama je do dolara i funte.<\/p>

\u2013 Koliko ko\u0161ta stanarina jednog trosobnog stana?<\/p>

\u2013 Oko \u0161eststotina maraka.<\/p>

\u2013 Pa to ti je tre\u0107ina radni\u010dke pla\u0107e. Uz to ide i porez, socijalno, razna vrsta drugih osiguranja, \u0161ta ti ostane, ni polovica zarade.<\/p>

\u2013 Koliko vi pla\u0107ate ovakav stan?<\/p>

\u2013 Ovaj stan su nam oduzeli, nema ovdje privatnog vlasni\u0161tva, sve je nacionalizirano i sve je dr\u017eavno. Mi pla\u0107amo stan na\u0161ih dvadeset maraka. Na\u0161a djeca idu u vrti\u0107e i tu ih odmah nau\u010de plivati i odmh ih uklju\u010duju u klubove, da se sportom oboga\u0107uje psiha djeteta da se takmi\u010de. Za to imamo toliko sportskih medalja na Olimpijadama.<\/p>

\u2013 Znate li vi za\u0161to vi Ossi ne vu\u010dete porijeklo od majmuna?<\/p>

Zato \u0161to nijedan majmun ne bi izdr\u017eao\u00a0 \u010detrdeset godina bez banana .<\/p>

Svi prasnu\u0161e u smijeh.<\/p>

\u2013 Kako vi Wessi sahranjujete mrtve?\u2013 upita gospo\u0111a Roth.<\/p>

\u2013 Pa mama, ni\u0161ta se tu nije promjenilo.<\/p>

\u2013 Kad ja umrem, nemoj da mi palite svije\u0107u i da me vu\u010dete po crkvama.<\/p>

\u2013 Kako mama da ti du\u0161a ode u raj bez svjetlosti svije\u0107e?\u2013 i pogled uperi na zid dnevne sobe. Pored o\u010deve slike ugleda i sliku druga Lenjina i bi mu jasno da je zid i ovdje u\u010dinio ideolo\u0161ku podjelu i da ovdje stanuje ruski bolj\u0161evik.<\/p>

\u2013 Djeco moja, ne\u0161to me ste\u017ee iza prsne kosti, ne mogu udahnut \u2013 i klonu glavom na stol. Okrenula je Gaby odmah telefonski broj hitne slu\u017ebe i sa druge strane \u017eice umjesto govora za\u010dula tonove njema\u010dke himne \u201cDeutschland, Deutschland \u00fcber alles\u201d. Poku\u0161ali su majku vratiti u \u017eivot \u00a0umjetnim disanjem i masa\u017eom srcem i nisu uspjeli. Polo\u017eili su je na krevet \u010dekaju\u0107i da do\u0111e pogrebna slu\u017eba. Svije\u0107u su joj tek na grobu zapalili da je sahrane tu gdje je htjela, uz gospodina Rotha, sa suzama koje su klizile niz lice kao i kapi vo\u0161tane svije\u0107e .<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad suza kane NIJE SUZA KANULA TEK TAKO U pozivu pisca postoji jedna strana, li\u010dna i stvarala\u010dka, koja \u0107e uvek biti slobodna \u2013 predmet isklju\u010divo pi\u0161\u010devih sklonosti, njegovog porekla i razvitka i njegovog odnosa prema svetu promenljivih pojava. Druga strana pripada op\u0161toj dru\u0161tvenoj i kulturnoj aktivnosti zajednice u kojoj pisac \u017eivi i radi.  (Ivo Andri\u0107)…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":889,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"elementor_header_footer","format":"standard","meta":{"_kad_post_transparent":"default","_kad_post_title":"default","_kad_post_layout":"default","_kad_post_sidebar_id":"","_kad_post_content_style":"default","_kad_post_vertical_padding":"default","_kad_post_feature":"","_kad_post_feature_position":"","_kad_post_header":false,"_kad_post_footer":false,"_kad_post_classname":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1022","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1022","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1022"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1022\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/889"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1022"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1022"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1022"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}