{"id":954,"date":"2023-01-30T16:43:24","date_gmt":"2023-01-30T15:43:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.kajganic.ch\/?p=954"},"modified":"2024-09-17T17:41:04","modified_gmt":"2024-09-17T16:41:04","slug":"izbjeglicke-rane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.kajganic.ch\/?p=954","title":{"rendered":"Izbjegli\u010dke rane"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Izbjegli\u010dke rane<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

RANE KOJE ZACJELJUJU MELEMOM KOJEG SAME LU\u010cE<\/h2>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Novi roman Izbjegli\u010dke rane, Milke Kajgani\u0107, je nastavak trilogije o biblijskom stradanju Kraji\u0161nika sa Korduna. U prva dva romana koji su \u0161tampani nedavno, Kazivanja \u0111eda Korduna\u0161a, Oluja u o\u010dima nesre\u0107nika, prikazano je posrtanje i prolazak kroz Scilu i Haribdu naroda Korduna, a ovom, nastavak tog pa\u0107eni\u0161tva i zlopa\u0107enja daleko od rodnog kraja sa stigmatizacijom izbjeglice, odnosno besku\u0107nika.<\/p>

U prvom romanu iz ove trilogije Kazivanja \u0111eda Korduna\u0161a Milka Kajgani\u0107 je preto\u010dila ispovijest jednog \u010destitog i dobro\u0107udnog starine koja mo\u017ee da bude okvir za \u017eivotnu pri\u010du svakog Srbina sa Korduna, odnosno Vojne Krajine. \u0110ed Simat je preko svojih le\u0111a preturio ratove, pe\u010dalbe, glad, stradanja, proganjanja\u2026 A sve to mo\u017ee se na\u0107i u biografiji svakog Kraji\u0161nika. Ovim romanom Milka Kajgani\u0107 se spu\u0161ta vertikalno u srpsku istoriju u vrijeme velikih seoba i ratova izme\u0111u Turske i Austrougarske. Njena naracija se odvija sve do kraja dvadesetog vijeka u kojem se opet, vi\u0161e nego prije \u010detiri stotine godina, postavlja pitanje opstanka i seoba srpskog naroda sa Korduna.
Roman Oluja u o\u010dima nesre\u0107nika je kazivanje o ratnom u\u017easu, nevjerici, strahu, o izgubljenim du\u0161ama, po\u010dupanim korijenima, poni\u017eenju\u2026To je roman o biblijskom stradanju jednog naroda. To je kraji\u0161ka Gernika u rije\u010dima. U prvi mah podsje\u0107a na enciklopediju gorkih ljudskih zapisa o nevoljama, stradanju, zlu\u2026<\/p>

Tre\u0107i roman Izbjegli\u010dke rane je pri\u010da o novim peripetijama i nevoljama pre\u017eivjelih junaka iz prethodna dva romana. U ovom romanu pojavljuju se i novi likovi koji su ophrvani neizvjesno\u0161\u0107u, strahom, gor\u010dinom, ali i gordo\u0161\u0107u \u2013 osobinom ponosnih i hrabrih ljudi. Oni se dovijaju na razne na\u010dine, paze\u0107i da ne pre\u0111u crtu moralnog, kako bi opstali i uklopili se u normalne tokove \u017eivota.<\/p>

Kordun je imao vrlo burnu i turbulentnu povijest, trpio je pogrome, pro\u0161ao razne golgote\u2026 Na\u017ealost, njegovu vapiju\u0107u sudbinu gorko smo spoznali tek avgusta 1995. godine! Ako smo je i uop\u0161te spoznali! O njihovom hiljadugodi\u0161njem \u017eivotu tamo gdje su bitisalo, ostaviv\u0161i iza sebe duboke, vi\u0161eslojne tragove kulturno \u2013 istorijske ba\u0161tine koja je nerazdvojni dio na\u0161ega (i evropskoga) duhovnog bi\u0107a \u2013 o tome (be)stidno, i neoprostivo malo znamo. A, evo, ovim romanima Milke Kajgani\u0107, mo\u017eda \u0107e kraji\u0161ki Srbi kona\u010dno zadobiti makar \u2013 (utje\u0161nu) knji\u017eevnu sudbinu! \u010cemu literatura podari identitet u ovo vrijeme brutalnog potiranja i mrvice samoistovjetnosti \u2013 to ima \u0161anse da pretraje, i dokopa se obala svevremenog. Ove tri knjige Korduna\u0161kog stradanja i bitisanja, Milke Kajgani\u0107, su jedno ogledalo u kojem se oslikao dio te istorije.<\/p>

Pritjerani uza zid, Milkini junaci se dovijaju na razne na\u010dine, za njih vi\u0161e nije ni\u0161ta nepremostivo, poma\u017eu jedni drugima, kao \u0161to su vazda \u010dinili u postojbini sa koje su otjerani. Oni su izop\u0161teni, odba\u010deni, ostavljeni, prevareni, gurnuti u ambis\u2026 Uprkos svim tim neda\u0107ama njeni junaci ostaju dostojanstveni, uspravni i povrh svega spremni za nove izazove. To su tipi\u010dni Kraji\u0161nici, ljudi britkog uma, velike osje\u0107ajnosti, empatije i nostalgije prema rodnom kraju koji im je nasilno otrgnut. Iako odba\u010deni, prepu\u0161teni sami sebi u svijetu podozrivosti i nevjerice, oni su ubje\u0111eni da \u017eivot nema takvih stega koje oni ne mogu rastrgnuti. Njihova vjera je bezgrani\u010dna, a samopouzdanje nepomu\u0107eno. Plahoviti su. Pravdoljubivi. Reaguju brzo i impulsivno, pravi potomci nekada\u0161njih \u010duvenih grani\u010dara. Brzo donose odluke iza kojih stoje i te\u0161ko ustuknu od svog mi\u0161ljenja. Sr\u010danost, kojom brane svoj ideal, je prepoznatljiv.<\/p>

Pomalo su sumnji\u010davi. Njihovo povjerenje je te\u0161ko zadobiti, ali je vje\u010dno, ukoliko se ne iznevjeri, a onaj ko ga izigra dobija ljutog neprijatelja.
Ba\u010deni u svijet druga\u010dijih obi\u010daja, naravi, nazora\u2026 Svijet, kako bi rekao jedan Kafkin junak, bez du\u0161e i boga, iako suo\u010deni s unutra\u0161njom patnjom i ti\u0161inom, oni nastoje da sa\u010duvaju svoj ponos i dostojanstvo. Nova sredina je puna nepoznanica i druga\u010dijih nazora, na koje oni nisu navikli. Sa svojim, duboko ukorjenjenim iskustvom, oni uspjevaju sve te prepreke savladati oslanjaju\u0107i se jedan na drugog, \u0161to su vazda \u010dinili tamo odakle su protjerani.
Bez obzira, \u0161to su odsje\u010deni od svojih korijena i ba\u010deni u druga\u010diji svijet, oni nastoje da sa\u010duvaju svoj mentalitet, obi\u010daje, jezik, empatiju jednih prema drugim, a to im uspijeva tako \u0161to su odr\u017eali svoje osnovne moralne karateristike \u2013 ponos i dostojanstvo. Sve te osobine svojih junaka Milka ih ne isti\u010de napadno i ne name\u0107e kao op\u0161tu moralno normu, ve\u0107 one proizlaze ih njihovog pona\u0161anja, stava i razmi\u0161ljanja.<\/p>

Ma koliko se izdizali iz sredine, Milkini junaci se te\u0161ko mire s osje\u0107ajem da su oni, ma gdje god i \u0161ta god bili, stranci i da \u0107e to ko zna koliko biti. Jedan od likova romana, na pitanje svog sina po \u010demu ih tako lako prepoznaju da su izbjeglice, iako im to ne pi\u0161e na \u010delu, on odgovara: \u201eMislim, jezik, a i na\u0161e uspravno dr\u017eanje. Ne savijamo se lako.\u201c<\/p>

Glavni junak roman Mi\u0107o Laji\u0107, dje\u010dak kojeg je nevolja natjerala da brzo odraste i spozna da \u010dovjek kojem sve otmu i sasijeku korijene, mo\u017ee to nadvladati samo unutra\u0161njom snagom i umom, posve\u0107uje se studijama i novom zanimanju pred kojim je budu\u0107nost. Impresivne su njegove moralno-psiholo\u0161ke analize situacija na koje nailazi. U njihovom razotkrivanju i pravilnom postavljanju pomogao mu je nauk njegovog \u0111eda Simata.<\/p>

Radnja romana te\u010de spontano kao na filmskoj traci. Doga\u0111aji, puni raznih obrta i slika, kolorita. Milka to posti\u017ee na veoma majstorski pripovjeda\u010dki na\u010din vo\u0111enjem neposrednih dijaloga jezikom kraja iz kojeg poti\u010du njeni nesre\u0107ni junaci. Ta dinamika je uo\u010diljiva i kada oni vode sasvim obi\u010dne razgovore.<\/p>

Ina\u010de, dijaloga u romanu Izbjegli\u010dkim ranama ima mnogo i napisani su po mjeri bez suvi\u0161nih izleta. Razgovori se smjenjuju o brojnim temama. Temeljni su i vispreni. Ili su brzi, ili munjeviti, ponekad se odvijaju o\u010dima ili gestovima. Pronicljivi su, a ponekad u njima provijava doza sarkazma. Kada se pa\u017eljivije udubimo u njih, uo\u010davamo i njihov metafori\u010dni smisao koji proizlazi iz saznanja da su prevareni, a onda prepu\u0161teni sami sebi. Ina\u010de, \u010dovjek sa Korduna je otvoren i jednostavan. On je razgovorima lije\u010dio svaku boljku. I otud to Milkino majstorsko umije\u0107e da joj dijalozi u romanu budu nenametljivi, spontani, ali zanimljivi.<\/p>

Izbjegli\u010dke rane su te\u017eak i optimisti\u010dan roman. Te\u017eak, zato \u0161to nam se mnogo toga nakupilo i dogodilo. Optimisti\u010dan, jer ulijeva vjeru u nadu daje ljepota mogu\u0107a, samo treba prona\u0107i otvor za svjetlo i istrajati u hodu prema njemu.
Ono \u0161to posebnu dra\u017e daje romanu jeste stalno prisutna atmosfera Korduna ma gdje god da se radnja zbiva, a ona se ogleda u na\u010dinu razmi\u0161ljanja, jeziku, obi\u010daju pa i kuhinji. Sve je to Milka lijepo i neosjetno upakovala tako da se miris Korduna osje\u0107a svagdje, ali ne napadno niti izdvojeno, ve\u0107 kao ne\u0161to lijepo koje je upravo nedostajalo tamo gdje se junaci ovog romana na\u0111u. Iako su ophrvani borbom za pre\u017eivljavanje junaci romana Izbjegli\u010dke rane li\u010de na filter vre\u0107ice \u010daja. Gdje god se spuste sredina dobije njihovu aromu i ljepotu.<\/p>

Onaj ko pro\u010dita sva tri ova romana posve\u0107ena Korduna\u0161koj golgoti stvori\u0107e o tom krajoliku takvu sliku da \u0107e, ma gdje god bio, po\u017eeljeti da ga obi\u0111e, ne toliko zbog njegovih ljepota ve\u0107 zbog ljudi, rasutih danas po svijetu, koji ga \u010duvaju u srcu, a pokazuju na dlanu. Takvu divnu sliku o najve\u0107em bogatstvu Korduna, ljudima, oslikala je na svoj na\u010din i u svijet poslala Milka Kajgani\u0107.<\/p>

recenzija Mihajla Orlovi\u0107a<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izbjegli\u010dke rane RANE KOJE ZACJELJUJU MELEMOM KOJEG SAME LU\u010cE Novi roman Izbjegli\u010dke rane, Milke Kajgani\u0107, je nastavak trilogije o biblijskom stradanju Kraji\u0161nika sa Korduna. U prva dva romana koji su \u0161tampani nedavno, Kazivanja \u0111eda Korduna\u0161a, Oluja u o\u010dima nesre\u0107nika, prikazano je posrtanje i prolazak kroz Scilu i Haribdu naroda Korduna, a ovom, nastavak tog pa\u0107eni\u0161tva…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":551,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"elementor_header_footer","format":"standard","meta":{"_kad_post_transparent":"default","_kad_post_title":"default","_kad_post_layout":"default","_kad_post_sidebar_id":"","_kad_post_content_style":"default","_kad_post_vertical_padding":"default","_kad_post_feature":"","_kad_post_feature_position":"","_kad_post_header":false,"_kad_post_footer":false,"_kad_post_classname":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-954","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/954","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=954"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/954\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/551"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=954"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=954"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kajganic.ch\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=954"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}