Zapovijed srca

LJUBAV UVIJEK IMA PREDNOST

Аko si kamenbudi ljubak;
А
ko si biljka, budi osjetljiv;
А
ko si čovjekbudi ljubav.

(Viktor Igo)

Knjiga “Zapovijed srca”, autorke Milke Kajganić је njeno peto objavljeno djelo do sada i sadrži dvadeset i pet priča. То nisu priče radi priče i pričanja, tо је slika života. Slika bračnih parova koji su po zapovijedi srca to što jesu, ili, to što više nisu. Sve ove priče oslikane su i ispisane već poznatim perom. Kažem poznatim, jer autorka je i ovoga puta skoncentrisana na život i sudbinu pojedinaca od kojih bi, svako od nas mogao biti. U centru zbivanja, kao i u prethodnim knjigama je običan mali čovjek iz naroda, sa svim svojim vrlinama i manama, usponima i padovima, koje život nameće.

Milka Kajganić je spisateljica koja prednost daje ljubavi i ljepoti u srcima čovjeka i žene, bez obzira na vjeru, naciju i rasu, čime ova knjiga obiluje. Тu se ogleda ljepota ljudskog bitisanja i prihvatanja različitosti. Ovim temama je posvetila sve svoje priče u knjizi, čiji naziv “Zapovijed srca” nije slučajno odabran. Svoje junake spisateljica pričom miluje, ljubavlju hrani i diže na tron zajedništva sa željom da na tom tronu ostanu. No, ima nešto jače od želje. То su slabosti ljudske koje potkopavaju i ruše sazidanu kulu ljubavi, kao u priči “Neuspjeli brak”. Milka u takvim situacijama traži rješenje krčeći ni malo lagan put – put neodustajanja. Tu podsjeća na pjesnike, jer pjesnici su u ljubavi ipak iskreniji od drugih ljudi.  No, postoje i oni koji to nisu  kao i uopće u životu. Tako  nam  spisateljica ove knjige  otkriva  i  potvrdjuje tačnost da postoje oni koji ne znaju za osjećanje ljubavi. Čini to vrlo vješto, ne dajući dominantnost takvim situacijama. To isijava iz svih priča – posebno iz onih gdje je više tuge i praznine nego radosti.

A gdje je više praznine, tu počinje patnja koju zovemo nesrećna ljubav. Kada se to dogodi, shvati se da je partner bio samo velika iluzija  (priča: “Neslaganje naravi”).

Osim partnerskih odnosa i odnosa uopšte u porodici (roditelji, djeca, rodbina, zdravstveni problemi), Milka nas upućuje i na komšijske, odnosno susjedske odnose, u zavisnosti gdje je smještena priča. Тu vidimo da autorka o svemu vodi računa, da bi nas što bolje približila junacima priče i sredini gdje oni žive.

“Zapovijed srca”, knjiga je koja oslikava sva srca koja su po vlastitoj zapovijedi hodila i birala put. Na tom putu je i uspjeh (priče: “Alžirska porodica”, “Mješoviti brakovi”, “Neka је naša”), kao i promašaj (priče: “Ličanka u Švicarskoj”, “Bijeg od siromaštva”).

Tamo gdje je promašaj, slamka spasa je vjera u ljubav. Та slamka može spasiti samo one koji ljubav u svom srcu imaju, bez obzira što nisu bili voljeni. Oni su svim svojim bićem i zaljubljenošću srca svoga, željeli da budu to. I onda, kada život donese neke situacije i odnese onoga koga srce ljubi, ni tada ljubav ne iščezava, jer zaljubljenost se ne isključuje lako.
Ono što srce zapovijedi i odabere, teško se briše. То vidimo u pričama: “Kastanjete”, “Nepogrešiva odluka”, “Zapovijed srca” i dr.

Čovjek se zaljubi gledajući ženu,a žena se najčešće zaljubi slušajući čovjeka. Prema tome bi čovjek bio više tjelesan, a žena više duhovna. Međutim, čovjek ne osvaja ženu dubinom svojih riječi koliko načinom svog govora, bojom glasa i zavodjačkim elementima svoje konverzacije. Srećom samo što je ljubav jedini slučaj gdje se u nesreću srlja svojevoljno.

( Jovan Dučić )

Lakoća pripovijedanja је u ovoj knjizi izražena kao što je i u  njenim dosadašnjim knjigama.
I s pravom se može reći da je spisateljica Milka Kajganić izgradila svoj stil po kome je prepoznatljiva čitalačkoj publici.

To je njen uspjeh, a ja joj želim dа takvih uspjeha bude još.

Recenzent: Sava Gajić Ivić
Cirih, 03.05.2016. god.

..odlomak iz knjige…

ALŽIRSKA PORODICA

U jako zadimljenoj diskoteci u Langštrase u Cirihu dvojica mladića pokušavaju pronaći slobodan stol i tako obilazeći prođoše cijeli lokal. Naslonili se na šank i čekaju konobara da naiđe i da njega zamole za pomoć. Čuo je Abdulah i njegov brat Adin da se ovdje sklapaju svi biznisi kojima se izbjegava plaćanje državnog poreza. Za ući u taj biznis potrebna je veza, a nju treba ovdje otkriti. Pritom treba paziti da se ne naleti na policajca u civilu ili na preprodavača droge. Njih dvojica su iz Alžira i ušli su ilegalno u ovu alpsku zemlju. Šverc vozila iz Evrope cvate u njihovoj  zemlji, a šverceri zarađuju dobre pare. Kupuju se od tih novaca kuće i stanovi na elitnim dijelovima glavnog grada te sjevernoafričke zemlje. Abdulah je stariji i bi njegova želja da mlađeg brata povuče sa sobom u Evropu kako bi našli vezu i sami se bavili tim poslovima, a sa zarađenim novcem prehranjivali brojnu porodicu. Otac i majka ih imaju sedmero. Najmlađu Lamiju je majka dala svojoj sestri nerotkinji na usvajanje. Od tog dana su prošle četiri godine i tetka ostane dva puta trudna i izrodi dva sina. Tražila je majka Belma svoje dijete nazad, ali joj sestra ne usliši molbu. Zadržala je Lamiju uza sebe kao svoje dijete. Ima majka još jednu sestru koja živi u Kuvajtu i čiji je muž uspješan biznismen. Tetka rado šalje poklone, najviše ženske haljine od Kartijea koje ona više ne nosi. Uglavnom su to haljine za svečane prilike. Majka zadrži po neku za svoje tri odrasle kćeri, a ostale proda gospođama koje tek okusuju moderan način življenja. Tim novcem prehranjuje svoju djecu. Adna se udala za jednog biznismena i odselili su se u Ruibu gdje su kupili jednu kuću. Tamo je živjela sa svoja dva sina, a jednog dana dođe joj muž kući i reče da napušta porodicu. Odselio se i zaboravio narednih mjeseci da daje ili šalje novac. Znala je Adna da je u pitanju neka žena modernog shvaćanja koja joj je zavela i otela muža. Kad je ostala bez novca, Adna je sjela na autobus i zakucala roditeljima na vrata. Ispričala je svoju priču i molila ih da joj pomognu izaći iz te bijede u koju je uvali nevjerni muž.

Te njene jade saslušao je i mlađi brat Emir. Svoj plan pomoći iznio je ocu koji nije imao ništa protiv islamske tradicije kad je nevjerstvo muža u pitanju. Pronašao je zeta na radnom mjestu i u njega ispalio nekoliko smrtonosnih metaka. Obećao je sestri pomoć. Tu su starija braća koja će pronaći kakav takav posao i tako će svi zajedno voditi brigu o sestri i njenim sinovima. Sva tri sina su dobili zavidno obrazovanje u alžirskim školama na francuskom jeziku. Kod kuće pričaju i arapski, ali ne s majkom koja je pohađala francuske škole i koja nikad nije savladala arapski.

– Slušaj – obrati se Abdulah konobaru, koliko tražiš za informaciju da nas povežeš s bosom za kupovinu rabljenih automobila?
– Pet stotina franaka.
– Može li manje, jeftinije?
– Ne može. Tražite bosa.
– Onda u redu. Doznaj kada i gdje nas može primiti?
– Do sutra uveče. Nedjelja je, možda navrati sutra.

Momci pogledom još jednom pređoše po sali i udaljiše se. Otišli su kod prijatelja Riada koji je ovdje imao stan i koji je pronašao vezu da se dočepaju  teritorija Švicarske. Bez vize koju je tih devedesetih bilo teško dobiti. Riad ih je saslušao i potvrdio da su na pravom putu u traženju bosa za šverc autima.

Sutradan su proveli šetajući nepoznatim gradom. Išli su iz  ulice u ulicu i zagledavali se u salone automobila. Treba i to znati gdje se ta mjesta nalaze. Kad kupci dođu kupiti novi auto, žele se starog rješiti. Tu će sklopiti prijateljstvo, zna se preko novca koji će uturiti prodavcima, da ih preko njih povežu. A auta će kupovati po višoj cijeni nego što bi im dala neka auto kuća. Auta će sami odvoziti do granice, a treba naći ljude koji će ih dalje prevesti do Marselja na trajekt da morskim putem stignu u luku Alžir.

Kad je stigla večer, otišli su u diskoteku gdje ih s osmijehom dočeka jučerašnji konobar.

– Evo pet stotina franaka, kazuj.
– Ne kazujem ništa, evo vam vizit karta pa kontaktirajte sami. Gazda priča francuski kao i vi.
– Da li da sačekamo ovdje?
– Ni slučajno. Ovdje policija stanuje.
– Kako stanuje?
– Pa tu su stalno, dan i noć, pa mi kažemo da stanuju.

Zahvalili su se srdačno i izišli van. Odmah će nazvati gazdu da ih uvuče u lanac.

Gazda je bio Turčin Bilal koji ima registrirani posao otkupljivanja rabljenih automobila. Većina poslova se odvija odavde preko Njemačke do Bliskog Istoka uključujući i Tursku. Najviše se traže mercedesi, a potom i svi francuski automobili. Kad su se upoznali i braća iznijela plan, Bilal ih je propitivao o svemu kako bi stekao sliku o njima kao budućim suradnicima. Shvatio je njihovu želju, a nije mu promaklo da pred sobom ima poštene i školovane ljude.

Prihvatili su gazdin plan da sami moraju pronaći ljude koji bi iz Francuske dolazili na granicu po automobil. To neće biti problem, obećali su. U Alžiru ima puno ljudi čije porodice žive legalno u Francuskoj, a ta zemlja daje i velikodušno vize za Alžirce, nekadašnju svoju zemlju – koloniju.

Abdulah je pozvao kući i zamolio brata Emira da taj dio posla odradi. U auto kuće ne mogu ući jer je to gazdin posao, da pregovara s kupcima i da on tu bere vrhnje. A kada auto stigne na odredište, deset posto pripada gazdi. On će to prikazati u poslovnim knjigama, prikazati onako kako on to želi. I neće im lako policija ući u trag. Oni će samo biti vozači auta i moraju poznavati čovjeka od koga će primiti novac, a predati auto.

Riad je bio zadovoljan što je prijateljima krenulo. Spavala su braća u jednoj sobi, redovito plaćala tu uslugu. Hranili se uglavnom po picerijama i meksičkim restoranima. Uštedjeli su i nešto novca i redovito slali svojima. Da porodica ima.

Abdulah je znao i po dva puta krenuti put Nošatela. Tu je granična kontrola s Francuskom jako slaba. Tu je upoznao još jednog Alžirca Dalila koji je predložio da on ostane tu kod njega, a Adin da ostane na ciriškom terenu. Dalil je bio na izvoru novca. I on je imao firmu za prodaju rabljenih automobila. A nije imao ljudi koji bi mu pokrili tržište Alžira, Tunisa i Maroka.

Kad je Abdulah otišao u kanton Juru, Adin se potrudio da nađe kompanjona. Opet je otišao u diskoteku u Cirih i zamolio istog konobara da mu nađe čovjeka koji bi preuzeo poslove, a da za to ne zna gazda Bilal.

Čekajući sjeo je za stol za kojim su sjedile dvije djevojke. Primjetio je da ne puše i da piju sok. Upustio se u razgovor i morao sam sebi priznati da ne zna više zašto je ovdje baš danas došao.