Tragovi djetinjstva

  Milka nas vodi za ruku putevima kordunaškog podneblja i tako zajedno koračamo pored polja, šuma, kuća i okućnica, štala, kroz zaseoke, pokraj rječice Trepče, kroz male i velike gradove. Taj Kordun, složene i preteške prošlosti, svakodnevnice, imao je uvijek lice okrenuto životu i to na jedan osebujan način. Okupljanje u čvrstom porodičnom okviru, njegovanju bliskosti sa užom i širom rodbinom, solidarnost sa susjedstvom, gostoljubivost prema znanim i neznanima, pomagali su im u beskrajnom iščekivanju boljeg sutra. Pritisnuti bijedom i nesrećom nakon II. svjetskog rata, preživljavali su, duboko vjerujući u neponovljivost proživljenog i vodili se zanosom u sigurnost obećavajuće budućnosti. Iako skučenih mogućnosti zarade i nemogućim uvjetima tradicionalne zapuštenosti tog kraja, jačali su svoj duh veseleći se rođenju djece, njihovim uspjesima kroz školovanje, pokojim zapošljavanjem, ženidbama, društvenim okupljanjima. Radosti i tuge  činili su ih solidarnim i zahvalnim za svaki pomak ka boljem. Ulazeći u intimu vlastite porodice i onih koji su se u krugovima širili oko nje, osjećamo živi duh i dah tog Milkinog vremena.

 Iz recenzije profesora Marte Mikić

..odlomak iz knjige…

…Jednog dana  u drvenu kuću banuše dva milicionera, Pero Velebit i Ljuban Resanović. Došli su i traže Milana. Saznali su da je na terenu u Ostrožinu. Cijelo popodne svaka dva sata, evo ih. Pita ih Milka, da budu ljudi i da kažu šta je Milan skrivio.
 – Saznati će se, kad on dođe.
Milan stiže u kuću i dočeka ga vijest da ga milicija cijeli dan traži. Ni sam nije znao zašto. Preturavao je po svojem radu, išao po terenu od kuće do kuće. Svuda je bio lijepo primljen. Znao je sa ljudima. Poštivao je svakog poreskog obveznika i sa dužnom pažnjom se odnosio. Kako i zašto? Ne traži naoružana milicija njega bez razloga. U to banuše Pero i Ljuban.
 – U ime zakona, uhapšen si! Moramo te privesti istražnom sudiji zbog ubistva.
 – Kakvog ubistva? Ne znam o čemu pričate? Ja nisam nikoga ni ošamario, a kamoli ubio.
 – Ubijen je čovjek u Pančevu i svjedoci kažu da si ti ubica. Moramo te sprovesti do Pančeva.
Ta dvojica uniformiranih ne dadoše Milanu ni da se presvuče. Onako mokar sa terena i sa novčanikom u džepu. Zatraži od Milka još koju novčanicu i sa lisicama na rukama izađe iz svoje kuće…