Hrabra Sanitarka

Ovo je roman o hrabroj ženi koja sedamdesetih godina obavljavljajući svoj posao sanitarne inspekcije dolazi u sukob sa predpostavljenim i narodom u okruženju. Ovdje autorka opisuje i kordunaški pejzaž sa karakteristikama mentaliteta ljudi koje život nikad nije milovao, koji su odolijevali vjekovnim nevoljama pa nose u sebi prkos i inat, a opet im zacakli suza radosnica kada čuju toplu ljudsku riječ ili dožive nešto lijepo.

Veći broj čitalaca, pogotovo onih porijeklom sa Korduna, Banije i Like, će prepoznati sebe, svoje rođake, poznanike u knjizi, muke i nevolje, nepravde i nastojanje da se od njih otrgnu jer su naše nevolje slična jedna drugoj i da su rijetki pojedinci koji mogu predati zaboravu vrijeme i događaje iz svog zavičaja. Ponekad je hrabrost čak o tome i progovoriti. Ovo djelo je ilustracija humanosti i humanitaraca koji često nailaze na nehuman odnos prema njima, ali najveće priznanje je istaknuto odnosom naroda Korduna prema Sanitarki u kojoj su, pored njene strogoće, dosljednosti i pedantnosti, prepoznali Čovjeka, a ne kobru.

Iz recenzije književnika, profesora NIKOLE KORICE

..odlomak iz knjige…

 Iako su bili upoznati sa problemom Pecke i štakorima na slanini, Općinski komitet nije htio zvati Sanitarku na raport. Činilo se sekretaru da će ispasti glupan koji ne zna da su glodari svuda nepoželjni. Miševi uništavaju ljetinu, a štakori iza sebe ostavljaju pustoš. Za to ne treba ničije drugo mišljenje, a načelnik Bikić je bio kod njega. Lijepo mu je izložio problem koji po njemu nije problem, već nužna mjera koju mora uprava „3. oktobra“ da učini. Trebaju im dva zidara i nešto cementa, da se saniraju rupe. Treba dignuti guzu sa stolice i odšetati do veterinara, uzeti onaj rozikasti prah, posuti ga po pšenici i sačekati dva tri dana. Štakori će pojesti postavljeni mamac i iskrvariti, kako kaže Sanitarka.

Iznenadni poziv iz Zagreba prenuo je sekretara Ljubana. Digao je slušalicu i sam nije vjerovao da se događa ovog momenta upravo ono što je načelnik rekao,“ ako se ne nađe kakva bena pa pozvoni na naša vrata sa istim problemom koga ne shvaća“.
-Nije ona član Partije, urazumite se! Radi žena po propisima iz medicine, a u toj grani nema drugova i drugarica, tu su samo zaraza i infekcije i pomor.
– Ona je drska i njoj treba potkresati krila- orilo se iz slušalice tako jako da je sekretar odmakao slušalicu od uveta.
 – I šta predlažete?
 – Smjenu, šta drugo! Imam osjećaj da ste vi njen advokat! Ne zaboravite da vas centralizam Partije obavezuje da slušate odluke iz Zagreba, ipak smo mi viši organ nego što ste vi u Vrginmostu!
– Imamo mi mišljenje iz Zagreba. Zvao nas je neki dan glavni sanitarni inspektor doktor Gereš i naredio on nama da brinemo kako uništiti glodare, štakore, čovječe, dugi su skoro 30 cm, onda znate kako se lijepo hrane ovđe na Kordunu……