SPAS  OD LUDILA

 

   Snažna ljetna oluja  spremala se tog augustovskog popodneva u zalivu na čijoj plaži su turisti skupljali svoje ručnike i madrace da se sklone od snažnog vjetra i pobješnjelih morskih valova. Pored pješčane staze u samoj borovoj šumi nalazili su se štandovi za raznoraznom robom, prekriveni zelenim platnenim krovovima, ceradom od tvrdog materijala. Pored ručnika, madraca, sandala za u more, maski za ronjenje, spasonosnih pojaseva i narukvica, bilo je tu i majica bijele i svjetlo plave boje sa natpisima i slikama grada Pule, njene Arene i njenog Medulin kampa. Za tim štandom stajala je jedna visoka žena crne kose u loknama koje su izražavale njeno lijepo lice i nijemo posmatrala tu užurbanost koju je itekako dobro poznavala. Godinama je tu, za tom tezgom,  od Uskrsa kada stignu prvi turisti na Jadran, pa sve do kraja oktobra kada se završava i sezona kupanja na Istarskom poluotoku. Kiša je dobrano dobovala i tu je sklonište pronašao vitak visoki mladić svjetle puti i kovrčave kose.
Eda je i po tim anatomskim znacima znala jako dobro da ocijeni odakle stiže koji turist pa se tako uvijek odmah i obraćala nepoznatim na njihovom materinjem jeziku.
– Još malo strpljenja pa će proći i tih petnaest minuta i vrijeme će se smiriti – i obrati se nepoznatom na tečnom njemačkom jeziku. Neznanac je pogleda i pruži svoju od sunca preplanulu ruku.
– Tom.
– Eda.
– Vi govorite jako lijepim njemačkim jezikom, to bi mi u Švicarskoj rekli, njegovanim.
– Ah, to mi svi njemački turisti kažu. Znate, moram se pred njima pravdati, da ja nisam nikad radila ni u Njemačkoj, ni u Austriji, ni u Švicarskoj.
– Jeste li Vi Hrvatica?
– Ne, nisam. Ja sam Talijanka, rođena u Trstu 1954.godine. Moji su roditelji Talijani i  živjeli su ovdje u Istri. Onda je došao taj oktobar i  četrdeset i osam sati odluke.
– Izvinite, ne znam o čemu pričate. Prvi put sam ovdje u Istri i ne poznajem vašu historiju.
– Jeste li kad čuli za optante? Znate, mi smo u Istri bili podijeljeni poslije Drugog svjetskog rata na Zonu A i Zonu B. Onda je došao dogovor Tita i Churchilla. Nama je data sloboda da u roku od dva dana odlučimo gdje ćemo živjeti, da li u Jugoslaviji ili u Italiji. Svi školovaniji ljudi su se opredijelili za Italiju. Majka je bila trudna sa mnom i poslušala je oca koji je žarko želio da se rodim u Italiji i da tako svojim rođenjem potvrdim da sam Talijanka. Tako da sam tamo ostala, provela djetinjstvo, išla u talijanske škole i izučila trgovački zanat.
   – Da li od ove trgovine živite?
   – Da, kako da ne. Radim ja i u državnoj firmi, radim isto kao trgovac u prvoj smjeni do dva sata popodne. Onda idem kući, spremam ručak za muža i djecu i onda od četiri sata popodne ovdje smo.
– Šta Vam muž radi? Da li i on pomaže?
– On je ovdje manje nego mi, dovozi robu, tiska natpise na majicama, više je na našoj kući koju smo eto započeli. Muž mi je električar i zaposlen je ovdje u našem brodogradilištu.
– A djeca, koliko su ona velika?
– Kćerka ima dvadeset godina, a sin osamnaest.
– A gdje su oni sada?
– Sin je danas do podne, kad je more bilo mirno, ronio.
– Šta je izronio?
– Školjke, rakove, bude i za trgovinu i za jelo. Još dok je bio dječarac počeo je plivati, pa uzeo satove ronjenja pa je sve te morske životinjice prodavao ovdje kraj nas i bio uspješan. Znate, turiste ga primjete, a on je vrlo zanimljiv i kupuju te stvarčice sa njegove klupice gdje je on tu svoju robu poslagao sa napisanim cjenikom koliko šta košta. Da što manje priča, a da se smiješi čim se turist nagne prema njemu i njegovoj klupici.
– A drugo dijete?
– Pamela je pametna djevojka. I ona radi ovdje u birou i svako popodne je ovdje. Oko nje se skuplja mladež, pa ih ona upućuje gdje mogu mladi uveče izaći i dobrano se provesti.
– Četiri sata je prošlo, a nje još nema.
– Ma otišla je ona u Rijeku. Idući mjeseci počinju ispitni rokovi  i upisi pa je otišla na fakultet da upiše drugu godinu. Brinem se uvijek jer je otišla autom. Znate kako majke uvijek misle da će se nešto loše dogoditi tako da sam sretna kad prepoznam zvuk motora našeg auta kad se približava.
–  A šta studira Pamela?
– Vi ste već zapamtili i njeno ime. Pravo, pravo studira. Po-ložila je sve ispite i upisala drugu godinu i nju sada “čisti”. Kao vanredan student.
– Da li je položila rimsko pravo?
– Je, je, iz prvog pokušaja. Dobila je vrlo dobar ocjenu. Znate, gledala sam ja tu njenu knjigu. Tamo je do pola stranice latinski tekst, a onda slijedi lekcija o pravu Rimljana na našem jeziku. Kako je Pameli materinji jezik talijanski, tako je ta nevjerojatna sličnost sa latinskim pa je neke lekcije samo dva tri puta pročitala i naravno zapamtila.
– Pa kada je očekujete?
– Večeras. Neće dolaziti ovamo nego će poslije puta otići još po materijala. Mi imamo mašine za majice u stanu tako da će ona pripremiti robu za sutra. Vikend je pred nama, a mi  se njemu uvijek obradujemo. Zbog turista koji odlaze i hoće neki suvenir sa sobom ponijeti ili dolaze novi pa hoće uspomenu. Nego, izvinite da ja Vas nešto pitam, odkuda Vi znate za rimsko pravo?
– I ja sam upisao pravo u Zürichu, ali kad je došao predmet rimsko pravo, ja to nisam razumio i ispisao se i prešao na ekonomiju.
– Kod moje Pamele, to je obratno. Ona je završila ovdje u Puli ekonomsku školu pa otišla na pravo, a mi smo željeli da studira ekonomiju.
– Kad završi studij , gdje bi htjela raditi kao pravnik?
– Ona mašta da bude advokat. Želi biti samostalna. Na-pravili smo u nacrtu naše kuće i  prostoriju koja bi mogla biti kancelarija da ima gdje primati svoje stranke.
– Evo dok smo mi razgovarali, more je postalo mirnije, a i sunce ponovo grije, kao da pred sat vremena nije bila oluja. Odoh ja na plažu, hvala Vam na razgovoru. Radovalo bi me da upoznam ne samo Vašu kćerku, nego i sina. Niste mi rekli kako se on zove? Dino, Alfredo,Guiseppe?
– Ah, zove se Marjan.
– Nije talijansko ime, a zašto ste uzdahnuli?
  – Moj muž se zove Todor. On je služio vojsku u Splitu, a iznad Splita je velika planina Marjan. Tamo su kao vojnici svaki dan imali neke vježbe pa je zavolio to brdo tako jako da je eto i našem sinu dao dalmatinsko ime. Tome, ako dođete sutra na plažu poslije četiri sata, tu će biti i Pamela i Marjan pa ih možete upoznati.