PROMIŠLJANJE VRTLOGA ŽIVOTA
MILKE KAJGANIĆ
U vrtlogu života je osma knjiga književnice i novinarke Milke Kajganić u kojoj promišlja i oslikava sudbine ljudi s područja bivše Jugoslavije zahvaćene ratnim vihorom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, s posebnim osvrtom na svoj rodni Kozarac. To su ljudi koji odlaze od svojih kuća, gube ne samo materijalna dobra nego prijateljske i rodbinske veze. U novim sredinama traže posao, krov nad glavom, sigurnost za sebe i svoju obitelj. Zahvaljujući svojoj snalažljivosti, radišnosti i visokim moralnim vrijednostima, uglavnom uspijevaju stvoriti dobre uvjete za život i sklopiti nova prijateljstva s ljudima iz različitih krajeva svijeta.
Autorica je do sada objavila ova djela: Čitanka Korduna, Hrabra sanitarka, Tragovi djetinjstva, Otmica djeteta, Zapovijed srca, Kad suza kane i Spas od ludila.
U romanu U vrtlogu života oslikava sudbine ljudi svoga zavičaja koji su proživjeli sve nedaće rata devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, onih koji su ostali na Kordunu kao i onih koji su otišli u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Njemačku, Ameriku, Švicarsku…
Autorica vješto i s puno empatije opisuje atmosferu toga vremena na tim prostorima, u vrijeme rata i okončanja sukoba. U tim okolnostima čovjek ne može utjecati na svoju sudbinu koja ovisi o društvenim odnosima. Njeni likovi se nose s tjeskobom, nemoći, predrasudama, podnošenju nepravde…, ali tu su uvijek prisutne i nove nade.
Milka Kajganić je po obrazovanju medicinska sestra i pravnica. Svoje medicinsko znanje vješto koristi u oblikovanju i gradnji galerije svojih likova. Jedan od glavnih likova u romanu U vrtlogu života je Vaso, fizioterapeut koji radi u toplicama na Bodenskom jezeru. Njegova supruga Milena vrijedna je i samozatajna osoba koja u svim okolnostima okuplja članove svoje obitelji. Kći Maša spretna je i veoma cijenjena medicinska sestra koja radi u Njemačkoj, a kasnije u Švicarskoj… Njihov zet Dragan, Mašin suprug, pun ratnih trauma ne snalazi se najbolje u novoj sredini (Njemačkoj). Ali bez obzira na sve, obitelj ga podržava čuvajući njegovo dostojanstvo i dostojanstvo obitelji.
S velikom simpatijom opisuje suživot i kulturološke razlike ljudi koji su se našli u novoj sredina. Duboko proživljeno iskustvo i osjećajnost koju susrećemo u romanu daje mu posebnu vrijednost. Iako autorica govori o pojedinačnom, u romanu se promoviraju elementi univerzalnog, općeljudskog. Zahvaljujući vještini i snazi pripovijedanja radnja teče glatko. Jezik je jednostavan, lapidaran, slikovit, primjeren likovima romana, razgovoran, moglo bi se reći jezik svakodnevnice što pridonosi uvjerljivosti i plastičnosti likova. Uspostavila je posredovanje temeljne ideje i retoričkih pitanja čime je postigla formiranje likova prema svijetu u kome žive.
Posebna vrijednost ovog romana su topli i humani odnosi među ljudima bez obzira iz kojega kraja svijeta dolaze.
Milka Kajganić čuva jezik sredine, mirise, patinu zavičaja i osvjetljava sudbine i glas malih ljudi koji su na rubu povijesnih zbivanja o kojima ne pišu povjesničari.
Zorka Jekić